pčelica maja

08.07.2005., petak

BAJ BAJ OPET

Pčelica se došla pozdraviti sa svima. Idemo opet na more...al ovaj puta me neće biti 4 tjedna. I nadam se da ću se vratiti. Ništ ne obećavam, možda nestanem iz nekih objektivnih i manje objektivnih razloga.
Vrijeme nam je šugavo. Ustvari je dobro kaj se mene tiče...al baš da 8.7. imam vestu zvezanu oko struka....nekak me žulja.
Dakle...svima pozdrav, velikima i malima....i želim Vam da se dobro odmorite, upecate kakvu big fiš, pocrnite i dobijete onaj neodoljivo preplanuli luk sa svjetlijim pramečićima ala ciganović. Svi oni koju imaju probleme i problemčiće neka na njih pokušaju zaboravit. Vele da smo sami kovači svoje sreće i da možemo utjecati na nju ako doista želimo. Valjda znaju ti kaj pišu te famozne knjige o samoiscjeljivanju, autosugestiji i slično. Znači....petsto puta na dan si recite da se zdravi, lijepi i bezbrižni...i trebalo bi upalit. Nakon petsto dana ak ne prije...
Idem sad dok ne počnem pričat nešto što nebi trebala...
Pozdrav!
- 13:44 - Komentari (18) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

MALO BRLJAVIM VAN SVOG UOBIČAJENOG...

Kak stojite sa procjenjivanjem ljudi? Vele da se na osnovu prvog dojma može svašta zaključiti o osobi. Meni se čini da je to čisti bulšit. Većinu ljudi godinama upoznavaš i na kraju se desi da ih još uvijek ne poznaš. Kakav prvi dojam....jedino moš skužit neke osnovne crte dal je čist il hartav i kolko polaže na svoj izgled. Sve ovo ostalo te vrlo lako može zavarati i skrenuti te u skroz pogrešnom smjeru. Svi zauzimaju određen stav i prezentiraju se na način na koji bi željeli da ih drugi percipiraju. Što u većini slučajeva nije ni blizu istine.
Polazim od sebe, recimo. U različitim situacijama ostavljam sasvim drugačiji dojam. Koda se radi o nekim različitim pčelicama koje nemaju istog tatu, samo sve skupa liče na mamu i to im je sve što dijele zajednično.
Na kraju krajeva, uvijek se pokušavaš prilagodit očekivanju osobe koja ti stoji nasuprot iako ti njeno mišljenje ustvari nebi trebalo bit važno. Al drugačije se ponašaš u razgovoru s nekim starijim il s nekim mlađim. Il je to pogrešno? Dal bi se trebali opustiti i bit onakvi kakvi jesmo i zaboravit na pristojnost i norme?
Sad će te reč...ja sam uvijek prirodan i onakav kakav jesam. Al niste, ziher. Recimo...nađete se slučajno privatno s profesorom koji vam predaje na faksu. Normlno da niste potpuno prirodni, jel tak? Bar si malo riječnik korigirate ak ništ drugo.
Ustvari ni neznam kaj mi je došlo da sve ovo pišem...al redovito mi se desi da me ljudi iznenade svojim postupcima. Potpuno nepredvidivo, pozitivno il negativno.
A prvi dojam je nešto što redovito zaboravim...i nikad nikog ne pamtim po njemu.
- 13:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

06.07.2005., srijeda

RUUUČAAAKKK

E bok, idemo danas na ručak?
Aha...odgovara pčelica.
Znaš, rekla mi je Lusi za jedan dobar restoran preko puta hotela(nesmem napisat kojeg da ljudima ne sjebem promet). Idemo?
Ajd dobro, idemo.
Tak je mene nazvala moja draga sestrična a Luci joj je frendica(vidi sliku), pomodarka i hostesa. Uvijek iznad svih, najbolje zna kaj je u trendu, kak uredit stan, kam se izlazi. I di se dobro jede. Kak joj nebi vjerovali, jelll...valjda Lusi zna.
Dođemo mi do hotela (nesmem reč kojeg) i vidimo mi to kam bi mi trebale ić. Hm... izvana mi nekak nije leglo..al ajd....zna Lusi.
Dođemo na terasu....sjednemo za mali stolić i uzmemo jelovnik. Na običnom A4 papiru. Fotokopiran. Lagano apšisao od sunca.
Čuj...maco...al tu imaš samo pizze. A ja bi lignje...
Izgleda da Lusi jede pizzu! Dal je to moguće?
No dobro...sad kad smo već tu, jest ćemo pizzu.
Ajd sad...da ne kompliciramo..kaj ćemo? Bacim pogled na meni...sve nekak neobično. Sjeckana rajčica, mozzarela...ajd da vidimo. Trebalo bi bit fino...iako...baš na fotokopiranom meniju..hmm..
I dođe teta..kaj ćemo pit? Ice tea. Nema. Crvena oranđina. Nema. Studena limun. Nema.
O jeboooteee.
Ok. Kolu imaš...ha?
Ima. Bingo! Ima i mineralnu! Ma bravo!
Čekamo mi tak pizzu...ona jede s povrćem, ja normalnu...i čekaaamoo.
I dođe napokon veeeliki mlinac sa svačim gore.
Dakle..već sam par puta čula da se prava talijanska pizza radi od tijesta u koje NE IDE germa. I to je bilo upravo to. Mlinac koji se onak lomi i rasipa.
A ono gore nije bila mozzarela da me ubiješ. Il postoji žuta mozzarela....hm?
I to dođe 40 kuna. 40, aha. Zakaj...neznam. Brašno tip 500, sir Podravec, šunka K plus. Al je na mlincu pa je 40 kuna. I Lusi tam jede. I njeni.
Mislim...nije to bilo loše...al zakaj pobogu 40 kuna?

I... di ćeš hostesi vjerovat da zna kaj je dobra pizza...halo???

- 14:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.07.2005., utorak

MULE

Neki dan sam sa frendicom bila u King Crossu, išle smo malo prošetat nogice i blejat kaj ima. Sve je puno izloga na kojima piše SALDI, SALE.Tu i tam negdje moš vidjet di piše SNIŽENJE. Valjda ima više slova pa im je brže za nakeljit ovo prvo neg ovo drugo. I tak uđemo u jedan dućan di imaju neku kičastu obleku. Neznam ni kak se zove...prek puta X-nationa. Obično unutra nema ništ pametno, al roba izgleda ko ona oblekica za barbike pa je fora pogledat. Iako se nikak ne vidim u sličnom.
Tak nas dve gledamo kaj ima...i ajmo neš probavat. Skupa u kabinu jer imamo relativno sličan ukus i obadvije se upakiramo u M i ajdee...da vidimo. Uzele smo neke majčice sačuvajbože drečave. S idiotskim natpisima i cvjetekima u nemogućim "gledaj mi cice" bojama. Al kad je saldi...nek je saldi.
I tak se zaljubimo u jednu crnu majcu bez rukava s dukatima ala alen nižetić. A na njoj je bila etiketica na kojoj je pisalo -50%. Krasno.
Ja bum ovu kupila, super je majca.
A pčelica nebude....ovaj mjesec je registracija...pa more...pa si hlače trebam kupit. I badić je pao nedavno.
I znam se obuzdat, aha.
Pogledam joj na etiketu kolko košta...199 kuna. Hm..kaj..to je s popustom il bez? Vrtim etiketu...i nađem staru cijenu. 245 kuna.
Jebemu pokvarenjake lažljive.
Nadrkaju gore crvenim brojkicama -50% i onda ti to od 245 zaokruže na 199.
Kaj smo mi mule?? A kaj je najbolje pun dućan potencijalnih mula.
I kaj sad....da odemo tam masirat prodavačicu koja nema blage ko je i zakaj odredio takve cijene.
Al stvarno im je fora. Da su napisali SALDI 41% možda bi popušile foru, malo je teže za izračunat...al ovaakkk...Ne kužim. Kaj nema neka inspekcija za takve stvari?
Tak mogu na etiketi napisat dajemo đabe i na blagajni ti naplate punu cijenu. Kaj sad...koda je to tak bitno...


- 13:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #

04.07.2005., ponedjeljak

MUKE PO BADIĆU

Opet sam mislima na moru...i sinulo mi je da vam nisam ispričala jednu dogodovštinu. Maaa...nije niš napeto..al u nedostatku boljeg...i ovo će poslužit.
Dakle..ko svaka normalna pčelica..i ja sam si kupila novi badić za ovo ljeto. Svako ljeto novi badić..to je sad postalo pravilo na koje se i Gazda privikao. Ni on a ni ja neznamo zakaj ih skupljam..al dobro. Svakom bedaku njegovo veselje. A kak još nemam crni...ajd nek bude jedan crni. S bijelim rubićem..onak na grudnjaku i gačama. Ma krasan...više onak elegantiš...baš idealan za jednu mladu damicu. Koju glumim.
Naravno...kupila sam ga još početkom šestog...al nemreš crni dok još nemaš pristojnu boju pa ga nisam nosila na bazenu.
Nego prvi dan na moru.
I obućem ja njega...ono...baš je dobar...i drito u more...
Niš..izađem iz mora i pravac na mol...ručnik i ajmo jedno kratko prženje dok se ne osušim.
I suši se on suši....i lagano me steže...razvežem gornji dio da mi nedajbože nebi crta ostala oko vrata jer se za to plaćaju visoke kazne na plaži...i ležim dalje.
Kad mi je dodijalo...čićnem se pridržavajući cicnjak...i oću si to nazad zavezat...i nekak mi se čini da nekaj ne štima.
Jel to od sunca, UV zraka il soli...al meni su cice broj veće? Dobro..porihtam ja to nekak..jeeedva se upakiram i odem nazad u hladovinu kod Gazde.
I gleda on prema meni...pa skine sunčane ..pa gleda...
Kaj se tebi desilo?
Kaj?
Pa ...il su ti cice narasle od sunca...il ti se badić smanjio?

Mislim...stvarno...nije se to samo meni učinilo..nekaj nije štimalo.
Baš sad da mi cice narastu...kolko znam niš ne bacaju u more na tom dijelu Jadrana. Ono...nije Omišalj il neš slično. Osim toga...da je tome tak...bila bi gužva. A nije.
Dakle...gornji dio se stisnuo za broj. Ono unutra malo tvrđe kaj stavljaju da ti ih malko više dignu...e tooo se izgleda stisnulo od soli. Al sad diže još malo više..kaj je je. Mislim...badić je nosiv ak nemoraš radit kule u pijesku il kopčat Maličkoj sandalice. Onda se javljaju prvi problemi. Počnu dolazit tateki u pijesak i nekak je gužva. Što nije tak loše...služe umjesto suncobrana. Za klince. Al onda mene Gazda po najvećem suncu šalje da se idem igrat s kanticom i lopaticom....

I kaj..niš...nosila sam ga tih 5 dana na moru. Al misle ljudi da sam si namjerno kupila na knap...što ja nikako nebi, jell..
I tam di sam se sunčala jedna je otišla s ručnikom...baš na isto mjesto...i sunčala se duuugo. Al niš joj nije pomoglo.

Sad...ko hoće...badić Beti...crno bijeli...38 C malo na knap? Nek se javi.



- 13:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.07.2005., petak

MALO O VIRTUALNOM....

Ljudi su ponekad vrlo skeptični kad su u pitanju prijateljstva preko "žice". Ono....ima ljudi s kojima se mejlaš svakodnevno...vidite se skoro nikad a ipak ste si bliski. I neznam kaj je tu loše. Ionak se nemreš viđat sa svima s kojima bi htio. Ono...posao, simo-tamo...nemaš jednostavno vremena. A ovak kad uhvatiš vremena napišeš par rečenica, ispričaš kad i kolko oćeš i stisneš Send.
Recimo...imam par stvarno predivnih ljudi s kojima komuniciram uglavnom preko mejla. Al ono....bla, bla cijelih 8 sati dok sam na poslu. Težak posao...može se zaključiti. Ma..netreba toliko puno vremena za te razgovore. Više treba želje, ustvari. I onda skužim da su mi svi oni vrlo dragi i da nam je to prijateljstvo nekako… instant osvježavajuće. Ak me razmete. Sve se svodi na zajebanciju i dizanje raspoloženja.
Omiljena forma ovakvog emajliranja se svodi na grupnjak. Dakle...tri-četri osobe, zavisi o društvu, se krene mejlat istovremeno. Naravno...sve počne sa regularnim "dobro jutro" na par adresa istovremeno a završi tak da bi mogli svi skupa komotno u birtiju do rane zore. Što naravno nemremo jer smo malko sputani obvezama.
I stvarno moram reč da me ta neobična prijateljstva jako vesele. Eto..ak oni ovo čitaju puno ih pozdravljam. Fizički smo čak vrlo daleko...al ponekad mi se čini da mi se cerekaju tu u uredu i jednostavno mi nedaju da ikad budem loše volje. Ni ja njima, naravno.
I kaj još...e da...moram spomenut frenda koji spada u iznimno dobre pisače SMSova. On ustvari ni nezna da mu ponekad pošaljem SMS kad sam loše volje, 100% uvjerena da ću nakon njegovog odgovora bit ko nova. Naime...ima neku neobičnu mogućnost da isformulira par odlično posloženih riječi u rečenice koje me uvijek nasmiju. Al baš uvijek. Opis njegovog tuširanja sa šipkom u nozi je nezaboravan.
Jedino mi se čini da sam o svima njima postala ovisna. Ustvari…nemogu zamislit dan bez njih. Neznam jel to dobro il nije…svaka ovisnost je u principu loša…al ova ustvari i nije tako škodljiva.
Nedavno mi se desilo da je jedan od najdražih e-frenda morao iz nekog razloga otići…i bome mi fali. Strašno. Osjećam fizičku razdvojenost iako nikad nismo fizički provodili tolko vremena koliko virtualno. Čudno, jelda? Fali ti neko na način na koji ga nikad nisi ni imao. Svašta….
Tak sam na koncert Dugmeta išla s frendicom sa foruma. Lijepo me mama pitala...s kim ideš...
S frendicom.

A s kojom?
Pa s jednom, neznaš ju.
Kaj s posla?
I kak sad njoj objasnit kad nema blage kaj je to forum....
Gle mama...to mi je frendica, skompale smo se prek interneta.
To mi se nekak činilo najjednostavnije za objasnit.
Naravno...kak sad prek interneta?
Eeee....tak.

Al nesmijem ni zucnut da imam i par frendova s kojima sam se isto tak upoznala i s kojima idem na ručkiće , kolače, kave i slično.
Jer bu mislila da nisam normalana i da se družim s manijacima.
Jelll...internet je puuun manijaka.

- 08:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

30.06.2005., četvrtak

JESTE SE SMOČILE?

Ja jesam. Jučer dvaput.

Prvo idem s posla...solo...Gazda je morao neš duže ostat ...i taman sam sišla s tramvaja kad se spustiloooo.
Al nije jako. Onak desetminutna kišica. I dođem doma...zove Gazda pita kaj radim...niš...sušim kosu.
Kak sad...pa jučer si ju prala.
Paaaa pokisla sam, žišku?
A di je kiša padala?
Hm...kod njega ni kapi. Izgleda da se neki sivi oblak baš iznad moje glave nadvio. Tak mi i treba...kaj sam tražila to sam i dobila.

Onda oko osmice...ide pčela do pekare pa u Konzum. I uđem u Konzum...sve 5. I tam krstarim po policama, blejim kaj ima....prebirem po sladoledima...oćemo vaniliju-punč il tiramisu. Il king u čaši. I vidim još i neke zmrznute sladoledne tooortee...
A vani se sve smračilo...počelo puhat. A pčelica ništ ne kuži...gleda ledo pogačice s čokoladom.
I niš..platim to sve...otvore mi se ona klizna vrata na izlazu...a kad tamooo...prolom oblaka. Pada ko šašavo. I puše.
I kaj...niš...smješak od uha do uha i ideeemoooo....
Ne prebrzo...tak se zmočiš trčao il ne.
I baš je bilo dobro...preporučam toplo.
poslije pravac kada, naravno. I duuugo ležat.
- 09:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

29.06.2005., srijeda

MOOOREEE MOOOREEE

Opet bi malo o moru, neide mi van iz glave. U tom malom mjestašcu di smo mi uglavnom puno stvari ne štima. Zato je valjda i dalje to malo mjestašce. Da štima, nahrupili bi turisti i više nebi bilo malo. Što ima svoje prednosti. Aliii...
Već godinama je na plaži malo igralište za klince. Ono...ljuljačke, tobogan i tak to. Potrgano, naravno. Čitava je još klackalica i penjalica...to se malo teže može potrgat. Ovo ostalo tak stoji...nit je za upotrebu nit da bi to ko maknuo. Iz godine u godinu. I ne kontam kak nikog to ne bode u oči...meni su skoro postale crvene kak me bockalo.
Pa su odlučili prokopat tuš do plaže. Jer ima jedan na tom igralištu...al taj tam nema smisla.
Pa je došao jedno jutro bager...idu oni skopat rupu za tuš. I niš...potegne bager par puta po betonu...umori se i ode Brankecu na pivu. I gotovo. Mislim....bio je 21.6, sezona još nije počela...čemu žurba. Ima vremena za tuš, jel.
Na plaži prek ljeta radi kafić. Al sad ne radi jer još nije ljeto. Oni ljeto računaju od 1.7 a ovu ekipu koja baš sad leži po plaži ne računaju pod goste. Ljetne.
Dakle...dođe do nas vlasnik birtije...i pita jedan frend..."kaj...pa di ćemo mi kavu pit..kaj je ovo?".....a striček se pristojno isprića da još nije stigao otvorit.
Baš si mislim......mogla sam u ponedjeljak nazvat šeficu i reč da nebum došla jer nisam stigla doć s mora.
Neznam jel bi upalio.....

- 09:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.06.2005., utorak

OĆE KO PEGLAT UMJESTO MENE?

I tak ja jučer peglam...taman kad se ono vani počelo spremat na kišu i kad sam sve širom otvorila. Tak sam se narihtala u boravku da mogu telku gledat istovremeno. Na propuhu, ispred balkonskih vrata.
Dakle...peglam, malo cupkam, nekaj je sviralo....i kuuuužim da neš ne štima.
Onak kad osjetiš da nisi sam. Jednostavno osjetiš. Bacim pogled prek balkona na zgradu koja nam stoji okomito...i vidim tipa kak puši prek puta naslonjen na prozor i bleji u moju peglu. I skuži tip da ga kužim, zgasi čik i ode unutra.
Al...sad meni vrag neda mira i svako malo bacim oko prek puta. Škica on, škicam ja. I peglam dalje. Normalno...nisam bila gola...niš zanimljivo nije mogao vidjet. Na bar 6 programa na TVeju može nać žešće prizore. Manje obućene s malo više akcije. Al ne...njega muči moja pegla. Il daska....kajaznam...
To me nekak asociralo na bigbradera. Zakaj ljude privlače tuđi najobičniji i dosadni svakodnevni životi?
Mislim....većina bi valjda rađe gledala kak im se prvi susjedi hrvaju na krevetunego dve superzvijezde na teveju. Dobro...ak baš nemaju 70 godina. Il ne??
- 13:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

HOĆE LI I DANAS?

Jučer je prekrasno kišilo u Zagrebu. Neznam kak vama...al meni je godilo ko melem na ranu. Nakon one vrućine i teškog dana....sve se smračilo, oblaci su otežali....i sitna topla kišica se na pola sata raspršila okolo. Prekrasno je kad ugasiš klimu u stanu, širom otvoriš prozore i vrata i pustiš da struji kroz stan. Neki bi rekli propuh....ja bi rekla vjetrić. Koda se život vrati u stan. Dobro...dok ne počne malo jače i neš ne bubne.
Idealno vrijeme za šetnju do dućana. Bez kišobrana...lagano...
Ma...nešto predivno.
Tak bi trebalo svaki drugi dan po ljeti. Da se malo zacrni nebo i da nas ohladi.
I onda isprani i osvježeni...sve ispočetka.

- 09:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.06.2005., ponedjeljak

MALIŠANI

Kak sam mogla zaboravit?? Dakle...tu su. 6 malih slaaatkih hrčkeca. Tri crna, dva bijela i jedan smeđi. Nemojte mi sad reč da te boje nisu IN ove sezone.
Međutim...još su slijepi. Al trče već ko ludi. I ne sudaraju se kaj je najbolje. I jedu već. Mislim...osim kaj cicaju. Za jedno tjedan dana će bit dovoljno veliki da odsele. E sad...dva su mi rezervirana. Jedan bijeli, jedan crni. Ostali imaju sve kvalitete vrhunskih hrčkeca. Već se sad peru onak sa šapicama.
Imamo i jednog poluinvalidnog. Naime...zavezala mu se vatica oko noge dok smo mi bili na moru. A baka i deda(zato služe, je...) nisu skužili.
Pa smo imali mini operaciju kad smo se vratili. Nogica mu je natekla...pa smo mu to morali maknut...a onak mu se urezalo.
Tak da mu je ta noga sad malo čudna...al normalno hoda.
Rekli bi...šarmantno.
I uglavnom su nam u kadi. Jer gibaju kroz rešetkice. I ruže jaaakooo. A hrčkica ima manevre, stalno seli gnjezdo po gajbici. Jučer ga je na kolut smjestila al male nije mogla gore odvuć. Ženske uvijek moraju neš komplicirat.

Ajd sad...baš su vam slatki...ahaaaaa.
- 11:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

S NASLOVIMA UVIJEK MUČIM MUKU, USTVARI....

Zato bumo ga preskočili.
Bili smo 5 dana na moru. Pa smo se vratili u Zagreb zbog Dugmeta, normalno.
Imamo viksu u jednom mjestašcu blizu Biograda i tam smo ko doma. Jedno onak uspavano i pitomo mjestašce di svako svakog zna. Dođeš na plažu i uvijek gledaš jedne te iste guzice.
I ima tam jedan Brankec. Domorodac. Nekih 6-7 banki, bivši načelnik općine,apartmani u prvom redu do mora, vrlo aktivan i zainteresiran za sve. I kućerak mu je taman iznad plaže di se mi kupamo.
I nemreš ga izbjeć. Iz nekog razloga je uvjeren da je Gazda neka njuška u Zagrebu pa se s dužnim poštovanjem javi svaki put kad nas vidi. Ovo "se javi" obuhvaća minimalni razgovor od pol sata uz bezuspješno i uporno nagovaranje da dođemo na kavu, pivu, sok i sladoled.
"Ma dođte malo, ajte imam na terasi tri Francuza i pravog francuskog sira"...i mami u to svoje zdanje sa dva labuda(gipsana, naravno) na željeznim vratima i pesom vječno zvezanim na polmetarskom lancu.
A taman si ležim na moliću....čitam trač novine i lovim boju. Malička se igra u pijesku, Gazda zuji za Čehinjama. A ovaj nam remeti mir. Mislim...nije čovjek loš.....al kad vidiš da su se kontinentalci jedva dočepali mora na par dana...i da vape za plažom...probaš pitat jedamput-dvaput...i onda odustaneš, kaj ne? Al ovaj je uporan. Svaki dan tri puta po pol sata nagovaranja. I kak on jače stišće...tak si ja jače zacrtavam da me neće maknut. I onda mi se čići na klupu do nas i počne drkeljetat o politici. Jer se kao Gazda kuži a mene kao njegovu pčelicu to sigurno interesira.
Braknec dođe na plažu onak u koleđicama s onim malo povišenim soknama i sintetičkim bermudama.... I šilterica, naravno. I to mu obično gosti ostavljaju pa redovito reklamira češka osiguranja i mađarske autoprijevoznike i slične gluposti.
I onda rastegne nezaboravan osmjeh....
Dva reda "fali svaki drugi" zuba. Gore dva zlatna, dole gebis. Gore ga ne nosi, veli da ga žulja.
I klasična pivska škemba. Tak da je Malička zaključila da bude i Braknec dobio hrčkece.

Al drobim jutrossss....
Pričala bi i pričala i nemrem se zaustavit...


- 09:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.06.2005., četvrtak

BAŠ STE NEKI....

Vidim da nikog ne abadiraju moji hrčki...mamicu vam vašu ledenu. Nećete si obvezu natrpat na glavu...normalno. A opće nisu zahtjevni. Po sedam dana mogu bit u autu bez hrane i vode ak vam dodijaju....
No dobro....razmislite si, fakat su slatki.
A ja odoh sad na more..pa kad se vratim sim za desetak dana...malci će taman dobit dlakicu i bit će veliki tolko da nemogu kroz rešetkice van.
Adios!

- 14:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

E SAD SLIJEDI VESELA ZAVRŠNICA.....

Dakle...kupili smo i trećeg hrčka. Hrčkicu, ustvari. Ovak na oko se činila poluvelika, s jednim slomljenim uhekom i jako sjajnom dlakom. I ajd...nju bumo odnesli doma. I tak...hrčkica je bila dost pitoma, kroz rešetke nije mogla, dala se natezati. Jedino je stalnooo bila na kolutu. Cijelu noć je ružila.
Ruži još uvijek, ustvari...da nebi mislili da smo i nju pojeli.
I onda je opet došao vikend...kam ćemo nego na bazen. Lijepo smo se pošlihtali u auto i pravac Mladost. Dođemo do tam...vadim Maličku iz auta a pored njene sjedalice čuči hrčak i gleda me. Onaj koji je prije tjedan dana netragom nestao! OOO...malac...dobar ti dan!
A kaj bumo sad s njim?? Doma je ženkica...ovaj je muški...spajanje ne dolazi u obzir. Kaaajj sad?? A stojimo pred bazenom s još dva klinca i frendovima. Koji isto imaju hrčka.
Brzinsko dogovaranje, iznošenje činjenica i pogled na Maličkoj da vidimo kak reagira dok raspravljamo o sudbini njenog hrčka.
I pao je dogovor. Ovaj malac nemre s nama doma. S obzirom da se pokazao izdržljiv u nemogućim uvjetima...jebate...7 dana je bio zatvoren u autu....idemo s njim do jarunske šumice nek si tam nađe neku mišicu i živi sretan i zadovoljan do kraja života. I tak je i bilo.

Ustvari...zakaj ja ovo sve pišem...hmmm...

U ponedjeljak dođemo mi doma s posla...i Malička odma do gajbice...oće se igrati. Niš...otvorim ja hrčkicinu kućicu...a kad tamooo.....šest malih friško izlegnutih hrčkeca i naša sivkica blaženo leži uz njih.
Bemu miša , prodali su nam trudnu hrčkicuuuuu....A opće joj se nije vidlo.

Dakle...oće ko malog hrčka na poklon?? Nemrem vam još reč kakve budu boje jer su onak goli ko mali pajceki...al vjerujem da će bit svega i svačega...i da si svako može izabrat kaj mu paše.

Mislim...kraj je školske godine...kak se klinac može nagradit za dobar uspjeh u školi nek sa jednim maaaaliiim...slatkiiimmm....hrčkecom?
Ajte..imajte srca.
- 08:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.06.2005., srijeda

KAKO SMO UDOMILI IDUĆEG HRČKA....

Dakle...di smo ono stali? Došao je u naš skromni stančić novi hučak. Onak skroz mali, brzi, svjetliji i prugasti. Onog starog je malička spominjla uporno....al se pomirila da ga više nema. Usput...dedek ga je zakopao u vrtu.
I tak...idemo mi jedan dan opet baki. Naravno..sad smo pametni i veliki i hučak se po štengama fura u gajbici. Da nebi opet bilo slomljenih vratova.
Kod bake smo pojeli sve jagode iz vrta, natovarili se s kremšnitama i krenuli nazad. Hučak opet u gajbu. Al smo morali stat u Konzumu po mlijeko i 3 minutni Veet za depilaciju jer smo se drugi dan trebali uputit na bazen...
I niš...hučak ostao u autu, mi u dućkas na 5 minuta.
Vratimo se u auto...a kad taamoooo.....
Hučak zgibao van iz gajbice. Neznam kak....rešetke nisu baš tak široke al njemu je uspjelo. I neeemaa ga.
Niš...došle smo doma, pozvale Gazdu i ajmoo...premetačina auta. Sveee smo izokrenuli...siceve, prve, zadnje, tepihe..ma sve.
I nema ga. Koda je u zemlju propao. Bemu miša njegovogaaaaa....

Kaj sad? Opet kupit novog? Pa strašno...mi smo ubojice hrčaka!!!
Naravno da smo maličkoj rekli da je hrčak pronašao rupicu u autu i da je zgibao na livadicu i sad uživa vješto izbjegavajući lokalne gladne mačke...
A prava je istina da se negdje ščućurio i uskoro ga čeka ekspresno sušenje na +35 i lagano i prirodno mumuficiranje. Nadam se, bez neugodnih mirisa. Dobro...i ja sam samu sebe uvjerila da je on u međuvremenu zgibao.....suočavanje s istinom mi nije jača strana. A i ak jaaakoo poželim da je zgibao...možda mi se ostvari.
Čekali smo ga dva dana i malac se nije pojavio.
I niššš..opet u pet šop. Tam ženska misli da ih jedemo.....
Pa smo si sad izabrali jednu hrčkicu...ženkicu...ovak na oko je zgledala dobra za roštilj. Malo veća...tamno siva. Ta siva boja mi neda mira...umjesto da si uzmem onak uobičajenog bijelo žuto crnog....možda bi bolje prošla...

Ovak...
sutra slijedi nastavak....

- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.06.2005., utorak

PČELICA NIJE MRTVA. PČELICA JE JAAAKOO ŽIVA!

Dobar dan dragi moji.Znam da je daaavno bilo kad smo se zadnji put...al nadam se da me još pamtite.
Vele da se prvi pamte...al nebi baš rekla samo prvi...
Imam nekih dogodovština pa sam ih htjela podijelit s vama. Dakle...se sjećate hučka?
Tamo sivi, crne oči, žuti zubi, šarmantan i izrazito živahan?
Eeee...taj. Dakle...ljubimac je postao najbolji prijatelj maličke. Zajedno su jeli, igrali se ronjenja, lovili se po stanu(dobro-ona ga je lovila, on je bježao)..uglavnom, ljubav je cvjetala.
I onda smo jedan dan išli baki. i kak to uvijek radimo...ide i hučak s nama. Neznam zakaj sam to dopustila...al ona je svog prijatelja stavila u majcu, ja sam uzela gajbicu...i uputili smo se s trećeg kata dole prema autu.
Kad...taman kod susjeda koji mi lovi gače po balkonu....fijuuu....padne njoj hrčak iz majce i sjebe se po štengama.
Nije to bio neki teški pad. Zaustavio se odma kod njene zelene sandalice...al je za njega bio sudbonostan.
Nemoram vam ni reč....slomio je vrat. To ja onak amaterski zaključujem. Jer se više nije micao.
Malička ga je pokupila koda se ništa nije desilo i produžila dalje. Uvjerena da je hrčak naglo zaspao.
I onda je započela agonija u autu.
Ja naprijed, ona iza u svojoj sjedalici, hrčak u njenim rukama.
I krene ona..."Huuučak, daj se probudi. Dosta si spavao: Huuučak, idemo se igrati. Huuučak"
E sad...kak trogodišnjem djetetu objasnit da je umro??
I kaj opće znači umrijeti?
Rekla sam joj šest put da se više neće probuditi i da sad ide u nebo. Kak u nebo kad je tu? Jooojjj...
Došli smo kod bake i deda je odma predložio da ga zakopamo. Na što je malička podivljala. Kak zakopat njenog hučka koji spava i koji će se siiigurno probuditi kad se dobro naspava.
Pa je onda tatu zvala na fon...i molila ga da dođe probudit hučka.
Dobro...niš od zakapanje, to nebu prošlo. i fakat...okrutno je kad malo pogledaš. Nije prošlo ni sat vremena a ti najboljeg prijatelja gurneš u crnu rupu i zatabaš cipelom. I nema ga.
Hm...niš...napravili smo mu odar. U kartonskoj kutiji je dobio krevetić s malo vate, pilovine i adekvatnim pokrivačem. I stavljen je na malo duži počinak.
Na vidljivo i njoj dostupno mjesto.
A njuškica mu se već lagano ukočila, zubi su mu ispali van.....prizor za šegerta hlapića i štakora...
I onda je tata došao s novim hučkom. Tak to ide....staru nesretnu ljubav najbolje je liječiti novom. Po mogućnosti potpuno drugačijom. Zato je donio sirijskog hrčka...malo za promjenu.
Al tu tek počinje saga o hrčkima....
Nastavak slijedi sutra...

- 09:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.01.2005., ponedjeljak

DOBAR DANČEK

Baš si mislim...kak bi to bilo da Vam ja malo uletim, dragi i predragi blogeri.
Tek toliko da znate da sam živa i zdrava. Ak me se uopće i sjećate..hmmm....kog ja to zavaravam?
Di smo uopće stali? Ah daaa...Gazda se vratio iz tuđine...donio poklone i suvenire, kak to već ide. Par litara Porta uguranih između gača i zmazanih čarapa u koferu. I neke igračke kojih i tu ima za kupiti..al dobro sad...portugalsko je portugalsko.
Nova je prošla u prijateljskom ozračju, uz vrući odojak(nemrem jest hladni, brrr), vlažne rakete i dvajstpetkunski šampanjac.
Nazezali smo se s raketama...neka ih je budala u kadu stavila.I ostavila tam. Pa smo ih s fenom malo posušili...al svaka druga je kiksala.
I telku smo gledali...onaj Studio 10 jerbo nam je frendica čagala na dnu stejđa pa smo ko kreteni buljili..."joj, evo te...pogle...sad su te snimili izbliza...jooooj gle...noga ti se vidi....Ma to je tvoj pupak bio..ziher sam..."
I tak..kak to već ide kad vam neko poznati uleće u kadar kojeg prati svekolkiko pučanstvo. A da ste sam nju vidli.."evo me...evo meee...jesi siguran da si snimio...jel kazeta od tri sata?"
Poželjeh reprizu novogodišnje noći.
Ma šalim se...dobro je bilo. Dragi ljudi, dragi odojak i još draži osjećaj da nemoraš ić u vece popravljat šminku, pazit kak sjediš i brinut hoće li kom smetat ak si otkopčaš gumb na hlačama. Osim toga...najljepši su tulumi kad mogu sjest u omiljeni turski sjed i otkopčat si taj jebeni gumb....

Eto..tek toliko malo od mene.
Budite pozdravljeni.


- 12:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.11.2004., srijeda

OTIŠO GAZDA...

Ode mi Gazda na službeni put pa smo sad ko brod bez kormilara. Malička još ni nije skužila da nema tate i da ga neće bit do nedjelje. Moram priznat da će vjerovatno češće pitat "di je tata" nego što je pitala "di je mama" kad sam ja bila na putu. Tak to je...tateki i curice imaju posebnu vezu, potpuno drugačiju nego mame i kćeri. Al neću sad o tom....
Dakle..kam je on to otišao? U Lisabon. Na neki seminar. I predivan je(mislim, Gazda)...sam se spakirao, niš nije zaboravio. Čak je odijelo uspio savršeno precizno strpat u kofer. I košulje. Što i nije baš tak lako...neee...
Dobio je i sendvič da mi ne kolapsira negdje u Frankfutu kad bude presjedao. I sok. Da ne poželi tuđe sokove...
Lijepo se opremio, ima mapicu Lisabona i digitalni fotić sa 125mega.Čak si je i onaj kabelčić uzeo da mi odma može mejlat slike. Tak da mogu slinit na licu mjesta. Šteta da i ja nemam fotić...bi mu poslala kak lijepo sunce sija iznad Sljemena. Ili nekih drugih brežuljaka.
Prije nego je otišao šest puta je ponovio "nemoj da Malička i hučak jedu iz istog tanjura, osip je dobila"
Normalno da nije od tog...al evooo...paziiimmm. Malička prva jede...a onda hučak kaj ostane. Sad ak on dobi osip, ti buš kriv!!
"I nemojte glasno slušat muziku, znam ja kak se ti zaboraviš kad mene nema"
Mislim da je između redova negdje ispadala severina, vesna i teta nina.
Znam, strašno...al djeci to uđe u uši. Ma ..kaj bi bilo strašno!
Strašno je kad se ljudi tuku, mrze i omalovažavaju!
Dost za danas. Sutra ćete čuti kakav je život bez Gazde.

- 13:19 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2005  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi